Omer ibn el-Hattab

Omer ibn el-Hattab, drugi je Halifa, izabran preporukom Ebu-Bekra, r.a.

Bio je poznat među ashabima kao najučeniji u Allahovoj Knjizi, kao onaj koji najdosljednije radi po Allahovoj Knjizi i kao onaj koji najviše razumije Allahovu vjeru. Dok je još bio mušrik, poželio je ubiti Poslanika Muhammeda s.a.v.s., no Allah s.w.t. je udesio da baš tada primi islam i postane jedan od najvećih boraca za prava muslimana.

Čim je Omer r.a. primio islam, odmah je to javno obznanio, i počeo se boriti sa mušricima. Do tog vremena, muslimani ne samo da nisu smjeli javno klanjati pred kabom, nego nisu smjeli javno reći da su muslimani. Omer je bio prvi koji je to učinio. Borio se sa mušricima sve dok oni nisu popuštali i ostavljali muslimane na miru. Koliko god je bio strog prema muslimanima dok je bio u džahilijetu, toliko i još mnogo više je napadao mušrike kada je primio islam. O njegovoj hrabrosti dovoljno govori i to da je u vrijeme Hidžre, dok su  ostali muslimani krišom izašli iz Meke, Omer r.a. je sa još dvojicom ashaba javno učinio Hidžru.
Učestvovao je u svim velikim bitkama, kao što su Bitka kod Bedra, Bitka kod Uhuda, Bitka na Hendeku, itd. i bio uvijek u žaru borbe. 
Još nakon što je Ebu-Bekrr.a. odlučio da izabere Omera r.a. da ga naslijedi, neki su se uplašili da će Omer r.a. biti još oštriji kada preuzme hilafet. Takvo mišljenje se samo povećalo nakon smrti Ebu-Bekra. No, prije zakletve, Omer r.a. se pred prisutnim obratio Gospodaru dovom: "Allahu moj, ja sam grub, pa me učini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me ojačaj. Allahu moj, ja sam škrt, pa me učini darežljivim", i nastavio dalje riječima:
"Allah vas je, uistinu, iskušao sa mnom, a mene je iskušao sa vama i ostavio me među vama poslije moga prijatelja (Muhammeda a.s.). Tako mi Allaha, svako vaše pitanje koje mi dođe, ja ću lično preuzeti. Neću ga drugom povjeravati i neću žaliti uloženog truda. Bit ću odlučan i povjerljiv. A ko bude loš, sigurno ću ga kazniti. "
Omer je dobio nadimak Vođa pravovjernih Emirul-u'minin.
Za vrijeme svoga halifata, Emirul-u'minin je učinio Medinu muslimanskom prijestolnicom, džamiju je učinio mjestom gdje se raspravlja o općim muslimanskim problemima. Džamija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravlja državom. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se drže pravde u svojim presudama. A sam je on bio primjer za pravednost. Nazvan je Farukom jer je rastavljao istinu od laži. Prvi je uveo poštu, plate i protokole. Uveo je mjesečevo računanje vremena za muslimane.

U ranu zoru, u srijedu, četvrtoga zul-hidžeta dvadeset i treće godine po Hidžri izašao je Emirul-mu'minin u džamiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. Kada je izgovorio početni tekbir za pristup namazu, priđe mu čovjek i udari ga nožem nekoliko puta u prsa i u stomak. Ubica je bio Ebu-Lu'lu Fejruz el-Farisi, rob El-Mugire ibn Šu'bea.